Otvoren je natječaj za zakup poslovnih prostora. Ponude se dostavljaju u zatvorenim omotnicama s naznakom…
GENERACIJE SE MIJENJAJU
Generacije se mijenjaju pa tako i naši zaposlenici, oni stariji odlaze u zaslužene mirovine, a mlađi ostaju i stvaraju svoje putove. Naš Josip Draganjac nakon 29 godina rada odlučio je zatvoriti i ovo poglavlje svog života. Tako smo jedno popodne s našim Josipom odradili i mali intervju. Prvo što nas je zanimalo je što će mu najviše ostati u sjećanju iz Inkasatora? Za Josipa to su ljudi i njihovo ponašanje, kako i sam kaže posao će se uvijek odraditi, bitno vam je s kim radite, a ljudi i njihova dobrota su ono što tvrtku čini živom. Iako je Inkasator imao više direktora ističe Josip da je sa svima uspio pronaći zajednički jezik i surađivati. Svaka tvrtka uvijek ima jednog koji širi pozitivnu energiju, a kod nas je to bio Josip Draganjac. No za sada još nismo saznali kome je predao tu palicu. Ono čime se posebno hvali je vinograd koji mu je najdraže mjesto, pa je tako vinograd često služio za druženja, pošalice i harmoniku te kolegama bijeg od života u zgradama. Kolege kažu da su prepoznali da je Josip na radnom mjestu jer je prva stvar koju su čuli u 7 ujutro bila pjesma teraj, teraj žestoko, Josipova najdraža. Kada smo prikupljali dodatne informacije o našem Josipu, često su govorili ako Joža zasvira sve propada pa nas je zanimalo za što je to točno kriv? Davne 2008. godine na zadnjem slavlju prije spajanja Stambenog fonda i Inkasatora zasvirao je Joža i otad smo postali jedna tvrtka. No i sam Josip tadašnje spajanje smatra izrazito pozitivnom odlukom, jer kako kaže naš Josip, ako i zapne neki dio posla, postoji i druga djelatnost koja to može popraviti ili nadomjestiti. Uz njega nas veže optimizam i osmjeh, a ono najvažnije da smo imali kolegu na kojeg se možemo osloniti i koji će nas nasmijati kad je najteže. Želimo mu da uživa i odmara u mirovini, ali da i dalje uveseljava ljude kao što je i nas. Josipe priprema, pozor i sretno u novom poglavlju života.